Ilija Mamuzić je odmah nakon zapošljavanja u Željezari Sisak, školske 1962./1963. godine upućen je dopunski za profesora u Tehničku školu Viktorovac – Sisak. Godine 1963. na Tehnološkom fakultetu Zagreb – Metalurški odjel Sisak, izabran je na mjesto honorarnog asistenta izu predmeta: Tehnologija i strojevi valjanja, kovanje i vučenje I. i II. dio.
Akademske 1967./1968. godine povjereno mu je istodobno održavanje predavanja i vježbi iz predmeta “Ispitivanje i kontrola materijal”. Akademske 1967./1968. godine započinje i predavanjima i vježbama na Stručnom studiju (bivši VI/I stupanj) u Sisku i Varaždinu.

Godine 1972. izabran je za predavača, a za docenta 1974. godine za nove predmete koje je ustrojio: Teorija i tehnologija plastične deformacije metala i Ispitivanje materijala. Izvannatječajnim postupkom akademske 1976./1977. promaknut u zvanje izvanrednog profesora. Na temelju dogovora Rudarsko-metalurški fakultet iz Kosovske Mitrovice i Tehnološki fakultet Zagreb, Odjel iz Siska akademske 1977./1978. godine preuzima održavanje predavanja i vježbi iz tri kolegija do akademske 1981./1982. godine u Kosovskoj Mitrovici.

Od akademske 1977./1978. godine započinje s predavanjima na poslijediplomskom studiju (bivši VII/II stupanj). Godine 1978. izabran je za voditelja poslijediplomskog studija (1978.-1983. godine). Za to vrijeme ustrojio je “Pravilnik o djelatnosti poslijediplomskog studija”. Završno s akademskom 1979./1980. godinom održavao je i predavanja i vježbe na odvojenom stručnom studiju VI/I stupanj.

Godine 1980. na Tehničkoj vojnoj akademiji kopnene vojske – Zagreb, održava nastavu na poslijediplomskom studiju na francuskom jeziku za sudionike iz Alžira.

1981. godine je izabran za redovitog profesora (reizbor 1986. i 1991. godine) a u trajno zvanje redovitog profesora izabran je 1997. godine.

Akademske 1984./1985. i 1989./1990. godine održava nastavu na poslijediplomskom studiju na Rudarsko geološko naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Do sada je pod njegovim nadzorom izradilo i uspješno obranilo diplomske radove 82 diplomanata (66 dodiplomski VII/I i 16 stručni VI/I stupanj). Posebice kao član povjerenstva za ocjenu i obranu diplomskih radova bio je kod 17 studenata na VI/I stupnju i 54 na VII/I stupnju. Teme su diplomskih radova s područja mehaničke metalurgije, tj. ispitivanje materijala sa i bez razaranja, određivanje plastičnosti čelika, mjerenje utjecajnih parametara kod izradbe šavnih i bešavnih cijevi, toplinska obradba itd. Bio je mentor 7 magistranata, te sudjelovao u 5 povjerenstava za obranu magistarskih radova. Bio je voditelj (mentor) 4 doktorske disertacije a sudjelovao je kao član u 10 povjerenstava za ocjenu i (obranu) disertacije.

U okviru nastavne djelatnosti posebice je pozornost usmjerio na objavljivanje dostupne literature na našem jeziku iz danih kolegija te je objavio:

• autor/koautor dvije znanstvene knjige – udžbenika,
• autor/koautor 15 internih skripata,
• autor više članaka i elaborata.

Na preddiplomskom sveučilišnom studiju iz metalurgije je držao nastavu i vježbe iz Tehnologije oblikovanja deformiranje te na diplomskom studiju predavanja i vježbe iz predmeta:

• Oblikovanje metala valjanjem
• Strojevi u plastičnoj deformaciji
• Automatizacija u preradi deformacijom.

Na doktorskom studiju Metalurškog fakulteta držao je predavanja iz predmeta Metode kalibracije u metalurgiji, Plastična obrada kovina i slitina sa S. Rešković, sa Miljenkom Mathom predmet Modeliranje procesa deformacije, te osobno Specijalne metode obradbe metala.

Uz funkcije voditelja poslijediplomskog studija, prodekana za nastavu, te znanost, dekana – 7 godina bio je više puta član Odbora za nastavu na Metalurškom fakultetu, a od 1997. godine je bio i neprekidno član Odbora znanosti. Bio je član niza stručnih povjerenstava za izbore u nastavno i znanstveno-nastavno zvanje djelatnika Tehnološkog fakulteta – Odjel u Sisku i kasnije Metalurškog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te u inozemstvu.

• Posebice je bio aktivan u izvedbi novih nastavnih planova i programa ne samo iz predmeta iz djelokruga svoje djelatnosti nego i općenito na razini metalurškog studija na sve četiri razine:
• stručni studij (bivši VI/I)
• dodiplomski studij (bivši VII/I),
• poslijediplomski studij (bivši VII/II),
• doktorski studij.

Nastojao je da se u okviru realnih mogućnosti nastavni program studija na Metalurškom fakultetu prilagodi programima sličnih fakulteta na europskim sveučilištima i da je težište na predmetima koji osposobljavaju mlade inženjere za rad u različitim industrijama, koje uključuju i metalurške pogone, npr. valjaonice, ljevaonice, toplinsku i površinsku obradbu itd.

Sve do 1997. godine dr. I. Mamuzić je sudjelovao i kreirao sve nastavne planove i programe na Metalurškom fakultetu Sisak, uz dokaz o manjkavosti uvođenja raznih usmjerenja na studiju. Nažalost ovo je ipak uvedeno poslije 2003. godine, ali dr. Mamuzić je prvi put izostavljen iz izradbe nastavnog plana za tri usmjerenja, kao i planova po Bolonji.

Posebice treba istaći da je Ilija Mamuzić (1984. – 1990. godine) kao član Programskog savjeta Udruženja samoupravnih interesnih zajednica usmjerenog obrazovanja 01 Metal i elektrotehnika (brodogradnja, metalurgija, elektroenergetika, metalna i elektroindustrija), sudjelovao u izradbi niza nastavnih planova i programa u timu stručnjaka, od razine srednje škole do poslijediplomskog studija, za VI/I i VII/I stupanj. U okviru te suradnje pripremio je elaborat: Obrazovanje u metalurgiji, Zagreb 1990.

Nakon izbora za dekana Metalurškog fakulteta 1990 (bio do 30.09.1997.) pripremio je analizu gdje je zacrtao detaljniju reorganizaciju Fakulteta i u nastavnom i organizacijskom sustavu. Međutim predloženi novi nastavni plan i program sa dva smjera Metalurgija i Materijali nije usvojen na Nacionalnom vijeću za visoku naobrazbu Republike Hrvatske s obrazloženjem da se nastava iz materijala održava na više fakulteta.

U vezi značaja uporabe materijala, postignuća i pozornosti koja mu se poklanja u svijetu, Mamuzić je Nacionalnom vijeću za visoku naobrazbu predložio osnivanje Centra, odnosno Sveučilišnog studija za materijale. Održano je nekoliko sastanaka, ali uglavnom zbog osobnih interesa pojedinih fakulteta ideja nije prošla u nas, mada u svijetu ovi studiji postoje desetljećima.

Zaključno, bio je aktivan sudionik u obrazovanju 47 generacija, tj. svih do sada upisanih studenata na studiju metalurgije u Sisku. Njegovi studenti su zaposleni u mnogim područjima stručne, znanstvene i poslovne djelatnosti u Hrvatskoj, u republikama bivše SFRJ, i u inozemstvu.

U 2010 godini Metalurški fakultet Sveučilišta u Zagrebu obilježavao je 50. obljetnicu visokoškolske nastave metalurgije (1960. – 2000.), u kojoj je 47 godina sudjelovao i I. Mamuzić.

Gostujući znanstvenik/nastavnik

Ilija Mamuzić je tijekom karijere gostovao na mnogim međunarodnim ustanovama kao znanstvenik/nastavnik:

• Bergakademie Freiberg, Freiberg, Njemačka;
• Institut of Metal Research Academie Sinica, Shenyang, Kina;
• Tehnična Univerzita, Hutnicka fakulta Košice, Košice, Slovačka;
• State Metallurgical Akademie of Ukraine, Dnepropetrovsk, Ukrajina;
• Naravoslovna tehniška fakulteta, Univerza v Ljubljani, Ljubljana, Slovenija;
• Institute of materials research of SAS Košice, Košice, Slovačka;
• Inštitut za kovinske materijale in tehnologijo, Ljubljana, Slovenija;
• Fakultet za metalurgiju i materijale, Zenica, Bosna and Hercegovina;
• Metalurški fakultet Podgorica, Podgorica, Crna Gora;
• Rudarsko-geološko-naftni fakultet, Zagreb, Hrvatska;
• Tehnološko-metalurški fakultet, Beograd, Srbija;
• Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, Hrvatska;
• State University of Dnepropetrovsk, Dnepropetrovsk, Ukrajina;
• Tehnički fakultet Rijeka, Rijeka, Hrvatska;
• Institute for Problems of Strenght NAS of Ukraine, Kiev, Ukrajina;
• Lovovska Politehnika, Lvovski Gosudarstveni Universitet, Lvov, Ukrajina.

Voditelj poslijediplomskih specijalizacija

Na traženje Zavoda za Međunarodnu suradnju Jugoslavije i SR Hrvatske, bio mentor višemjesečnih specijalizacija magistranata iz inozemstva:

1. Ana Kollerova – Tehničko sveučilište Košice, Košice, Slovačka, 1984. god.
2. Aleksej Gubinski – Dnjepropetrovski metalurški institut, Dnjepro­petrovsk, SSSR (sada Ukrajina), 1989. god.

Članstvo u povjerenstvima za izbore u znanstveno-nastavna zvanja izvan matičnog fakulteta

Uz preko 40 članstava u ovim izborima na matičnom fakultetu – Metalurškom fakultetu (od zvanja predavača, višeg predavača, asistenta do profesora u trajnom zvanju) daje se samo za nastavnike izvan Metalurškog fakulteta:

1. Buršak Marjan, Metalurški Fakultet Tehničko Sveučilište u Košicama, Košice;
2. Turk Rado, Naravoslovna tehniška fakulteta Univerza v Ljubljani, Ljubljana (dva puta);
3. Vitez Ivan, Strojarski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Slavonski Brod (dva puta);
4. Kvačkaj Tibor, Metalurški fakultet Tehničko sveučilište u Košicama, Košice;
5. Povrzanović Aleksandar, (prof. Em.), Fakulete strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb;
6. Mujezinović Azis, Fakultet metalurgije i materijala Univerzitet u Sarajevu, Zenica;
7. Parilak Ludovit (samo ocjena): Metalurški Fakultet Tehničko Sveučilište u Košicama, Košice;
8. Fajfar Peter, Naravoslovna tehniška fakulteta Univerza v Ljubljani, Ljubljana;
9. Samardžić Ivan, Strojarski fakultet Sveučilišta u Osijeku, Slavonski Brod.